Intro i vruće

Jedva se probih kroz navale adrenalina, događaja i ljudi, sve do, evo, ovog mirnog kutka jutra. Ponestaje riječi baš onda kad ih treba puno biti, kada njihov broj treba poslužiti svrsi, ali monologe ću ipak sačuvati unutra. A niti im pristaje ovo naglo ljeto.

Događa se, sve i svašta i dobro i manje dobro i puno i vruće je i negdje je malo i tužno, ali tako je dobro. I dok se košulje lijepe  za znojnu kožu leđa, ja sam na friendly terms sama sa sobom, sa fotoaparatom i s gradovima uokolo. A i s drugima nekako. Filantropska tropska faza.

Jedino…bakine su priče postale nekako čudne i nestvarne, nepovezane i neistinite. Odjednom, naglo. Ali slušam ih i pokušavam im povjerovati, možda je stvarno tako kako ona kaže, možda je uistinu govorila s onima koji nisu prisutni. Bezglasno i s mislima u plavom, ne radim li i ja isto?