Samo privremena slabost petkom…

 

 

 

 

 

 

 

 

Sve crte koje su me trebale prerezati i odijeliti, staru od nove mene, a koje sam povukla oštro i beskompromisno, tako da sam zarezala u tkivo, raskvasile su se u mutne i mučne akvarele, mrlje nejasnih rubova i granica, što se jedna preko druge razlijevaju u stotinu  međutonova… Sve se to dogodilo jučer ujutro i u samo jednoj minuti, a već u drugoj, ja više nisam bila jaka.

Iscrpljuju me tuđe intime, gole i ponuđene kao na dlanu, besramno i samodopadno. Umorna sam od viška riječi, svojih i tuđih, baš onih koje sam uvijek željela još  više i više, samo da bih odjednom uvidjela da je upravo njihov manjak dragocjen i iscjeljujuć.

Promatram svoje uloge, poput haljina u ormaru, vise na vješalicama jedna do druge, a ja ih biram, isprobavam i uzimam onu za koju mislim da mi najbolje pristaje.

Ipak, trgam dijelove tkanine i otkrivam komadiće kože, i možda, jednom, ostanem potpuno gola…

 

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s