Frida. Ali bez boli.

Moji su dani određeni alikvotima tuđih glasova. I tonalnim frekvencijama isto. Uvijek tražim one koje nedostaju, njih prvo primijetim.

Ukrštam srebrne zvučeće cijevi sa dva lijepa smeđa oka. Mlada, mala. Ona misli suprotno o posljednjem. Često misli suprotno. Mora mislit suprotno. Sada, još….neka.

Neki dan, na fašnjak, stavila sam na glavu krunu od cvijeća i spojila obrve pa je, nakratko, mojim žilama potekla nečija tuđa krv. Ali nije boljelo. U zadnje vrijeme, stvari manje bole. Ne zasijecaju meso. I bila sam kraljica, na nekoliko sati.

Hodam u visokim potpeticama. Da sam bliže oblacima..

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s