Sjenice

Djed je kroz čitavu zimu ostavljao cijele kriške suhog kruha uredno poslagane na prozorskom limu, za sjenice koje su dolazile svakog dana. Kuckale su kljunovima i djed bi me svaki puta upozorio da sad budem tiha kako bih ih bolje čula, a ako sam bila jako pažljiva, mogla sam se sporo i bešumno približiti prozoru i kroz zavjesu ih promatrati kako se živo natječu za mrvice kruha.

Djed već dugo nije s nama. Danas sam se probudila i pomislila kako mi nedostaju sjenice na prozoru.. A onda sam ustala iz kreveta i uzela dvije kockice čokolade.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s