Ovo nije post o kiši

large

Ima tamo jedan prodavač povrća…Ima dobro povrće i indiskretna pitanja. Broj namirnica koje kod njega uzimam rijetko prelazi 3 (imam svoje razloge), a danas, nakon što sam zamolila svoja 3 paradajza, komentirao je : “Hmmm…vi sigurno živite sami….šteta za tako lijepu žensku da živi sama….Ne mogu ovu hrpu sad razdvajati, evo vam sve za 5 kn!”.

Već sam zaustila da primjetim kako mi je isto rekao i prošli put kad sam tražila 2 krumpira, ali ovaj, nemušto plasiran, ali ipak izrečen kompliment negdje u sredini, učinio je da svoje usnice, obojane novim ružem boje fuksije, umjesto toga razvučem u poluosmjeh, platim, okrenem se i odem.

Da sam se slučajno rodila kao povrće, bila bih jako jeftina i bilo bi me lako kupiti.

Svojem sam prijatelju iznad šalice kave sa otiskom svojeg novog ruža boje fuksije na rubu uputila mudar savjet:

– Open your mind.

On je na to odgovorio:

– Neću.

Krečila sam jedan zid spavaće sobe čitav dan i on je krečio mene. Uništila sam njegov roza alter ego, parket i svoju kralješnicu. Kutevi sobe koji se ne vide tako jako  ostali su i dalje nevino ružičasti. Nemam snage za njih. Niti farbe.

Šuma me doziva već nekoliko dana..Nikako da odem…

Prije kraja ovog dana, zasuzilo mi je oko pa sam ga uslikala nekoliko puta tako uplakanog, pogladila svoje novoprobuđene nemire po glavama, a onda smo svi zajedno otišli u krevet.

Uskoro ćemo zaspati.

Advertisements

One thought on “Ovo nije post o kiši

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s