Povratak

large (1)

Dočekali su me na stanici. Išli su mi u susret. A ja sam samo stajala i nisam imala dovoljno srca da razvučem usne u osmjeh. Samo sam ih stisnula i protisnula nekoliko rečenica. Šturih i siromašnih. Sa vrlo malo riječi. Niti njima nekako nisu više dolazile. Te riječi. I osmjeh im je iščezao dok su uzimali torbu koju sam stezala u rukama.

Pustili su me da odem, vrlo brzo nakon toga. Olakšali su mi, a ja sam pobjegla i za sobom zatvorila nekoliko vrata, za svaki slučaj, kako se ne bi zagrcnuli valom tuge koji mi je nadirao iz srca…

Ljeto je gotovo…

I nije zato ta tuga…

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s