Priča o vodi

Image

Svako toliko, starac Zahir napušta svoju pustinjsku oazu i odlazi u uske pukotine planinskih vrleti. Tamo uranja svoje tanke i tamne udove u hladnu vodu i čisti njene uske kanale od korova. Pažljivo i gotovo s ljubavlju čupa žilave vodene trave, vezuje ih u čvor i pušta da ih nosi tanki vodeni tok.

– Opasno je ovdje – govori.

– Ima škorpiona i vodenih duhova.

I voda iz njegovih ruku odlazi čista i brza. Putuje kilometrima i labirintom kanala. Sve do oaze.

A tamo je dočekuje Zahir. Slijeće mu na ruke i on ju miluje, oblikuje i voli. Poslušna je, krotka, radosna..

Ponekad bih voljela da sam voda u Zahirovim rukama..

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s