Sat

large

Tata i ja odavno nismo više tako blizu kao onda kad sam bila mala. Da, naše se putanje u fazama susreću, dodirnu, ali na kratko i onda opet nastave svaka svojim putem.

Ima već tome neko vrijeme da sam iskamčila njegov ručni sat, sa kazaljkama za sate, minute, sekunde, rimskim brojkama na žutoj podlozi i kotačićem za navijanje. Slava, piše na njemu ćirilicom. Ruski. Moj tata nerado daje stvari, krvna veza po tom pitanju ne igra nikakvu ulogu. Međutim, ipak mi ga je dao. Svako to toliko taj sat, star nekoliko desetljeća, privuče pažnju nekog satnog fetišista, a ja tada budem ponosna.

Nije to najljepši sat na svijetu. I čim ga maknem sa ruke, stane. I zato ga volim. Jer je potrebna toplina da bi njegovo mehaničko srce kucalo.

To je sat koji radi na bliskost.

Kad već ljudi ne.

Advertisements

3 thoughts on “Sat

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s