Snoliki

Image

Odjednom je bilo previše zvuka u tako malom prostoru i u sanjivom danu. Otišla sam i sjela za volan, natočila gorivo na praznoj benzinskoj pumpi i odvezla se, bez cilja, promatrajući kako u retrovizoru iza mene ostaju zelena svjetla i metri pustog i mokrog noćnog kolnika.

Prozor. Idem ga potražiti. Jedan dan mi se slučajno otkrio, sa svojim čudnovatim unutarnjim svijetom, starim i prljavim zavjesama i goblenima u debelim zlatnim okvirima na škurim zidovima. Nikad ga prije ne vidjeh tamo, osim tada, samo se odjednom pokazao sjajem svoje opskurne ljepote. Promatrala sam njegovu nutrinu, izvana, iz mraka, začarana i s osjećajem krivnje. Ali sada ću imati njegov otisak na memorijskoj kartici svog aparata, uhvatit ću čudnu ljepotu njegove utrobe i bit će mi uvijek dostupna, tajna dragocjenost. Sada sam spremna.

Stigla sam, potiho, isključila motor automobila. Nije ga bilo više. Skrio se škurama i tamom svojih stakala. Ali bio je drugačiji, drugi, ne više isti. Zapravo, nestao je.

Odvezla sam se dalje, zbunjena. Možda mi se sve to samo učinilo…

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s