Pregnuća

Image

Kad sam ujutro došla na svoj fitness trening u teretanu rockyevskog tipa, malenu, tijesnu i zagušljivu, trener, koji nije jutarnji tip, sjedio je za svojim uredskim stolom uz vrata i čitao knjigu. Kosa mu je još mjestimice bila zaležana. Po spravama su nasumce  bili raštrkani muškarci, različitih oblika i veličina, sa svojim muklim i rastrganim razgovorima. U kutu je stenjao neki mladac, prištavog lica i u znakovitoj pozi između nogu podizao ogroman uteg moje kilaže, pretpostavljam, ne skidajući pogleda sa svog odraza u zrcalu na zidu nasuprot. Sa zvučnika je bubnjala glasna glazba, recentni hitovi snažnih beatova.

Trener je izmjenično nadgledao moje prijelaze sa sprave na spravu i vraćao se svojoj knjizi. Negdje u međuvremenu se počeo pojavljivati bez naočala i ozbiljno objašnjavao što mi je činiti, gledajući me pogledom koji je možda trebao biti zavodljiv, ali bio je samo nefokusiran i pomalo zrikav. Kad me uhvatio grč u mišiću lijeve ruke bljesnuo mu je lijevi sjekutić u sažaljivo-nadmoćnom smiješku. 

Pomalo ocvali 50-i-nešto-godišnjak, primijetivši kako bezuspješno dižem kosu sa oznojenog vrata, konstatirao je hrapavim glasom kako bi mi “dobro došla neka špangica”. Sprava u kutu, na kojoj oni koji to mogu dižu svoja tijela držeći se za prečku, nosila je naziv Multipla. 

Iako mi je malo pozlilo negdje u međuvremenu pa sam onako znojna i blijeda izletila na vanjsku hladnoću, uvjeravao me trener da je to, sve u svemu, bio jedan dobar trening. 

Advertisements

2 thoughts on “Pregnuća

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s