Dobrosusjedski odnosi

barking dog loud bark

“A, to ste vi!” viče susjeda iz susjednog ulaza, simpatična sredovječna (ajme, koja opsesivna onomatopeja) žena, vlasnica kitnjastog, bijelog maltezera, koji joj se i sad plete oko nogu. Jedno joj oko malo bježi pa nikad nisam stoposto sigurna da li gleda u mene ili nekamo pored.

“Ne, da nisi lajala!” tobože strogo se obraća malenom bijelom psiću pa onda meni:

“Znate, ima jedna gospođa na koju stalno laje, pita me ona ‘jel to ona samo na mene tako laje’, a ja joj velim ‘ma neeee’, ali zapravo da, samo na nju laje, a imali smo i Nericu prije i stvarno, sjećam se da je samo na nju tako lajala, ni na koga drugog!”

Smijem se i izgovaram neku potpuno klišejiziranu rečenicu u stilu “znaju životinje” ili tako nešto. Gledam psića, nešto se roguši, o ne, i mene je prozreo, sad će zalajati, a to nikako nije dobro, odu dobrosusjedski odnosi kvragu, ma kako površni bili. Ako te ne voli pas, njegov te vlasnik  sasvim sigurno bespovratno prekrižio u svom životu, koliko god tvrdio suprotno. Kujica je već otvorila usta, a ja sam zatvorila oči od užasa…

Ali laveža nije bilo. Predomislila se. Onako, sama od sebe.

Idem brže-bolje doma dok sam još uvijek simpatična susjeda.

Advertisements

3 thoughts on “Dobrosusjedski odnosi

  1. hahahaha, ima istine u toj sa psima koliko god klišejizirana bila! A i istina ovo s njihovim vlasnicima (kao vlasnik psa – znam!)

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s