Ispod glasa i ispod pulta

big-ears-11

O ne, opet je Zločesta Teta Iz Knjižnice za pultom. Nepogrešivo pogađam njenu smjenu, valjda iz nekog podsvjesnog mazohizma, čega li. Prošli put me upozorila da uvijek na krivom mjestu ostavljam knjige.

“Vidite, knjige za razduživanje se predaju ovdje, na povišenom dijelu pulta,” kiselo mi objašnjava.

“Da, ali eto, heh, ova rupa u pultu je baš nekako zgodna za predaju knjiga pa svi misle…”

” To je greška. Pult je krivo napravljen. Knjige se predaju ovdje.”

Pokaže mi na mjesto petnaestak centimetara istočnije pultom od onog na kojem sam prvotno ostavila knjige, krivog.

“Oh.”

Proučavam naslove, oni trenutno popularni izloženi su u njenoj neposrednoj blizini. Iako moj autizam dosegne najvišu razinu prilikom ovog rituala  (ne znam zašto je tomu tako), do moje svijesti se nekako ipak uspije probiti šaputavi i brbljavi razgovor između omražene djelatnice knjižnice i njene, zaključujem, poznanice koja je upravo došla vratiti knjige.

“Hijoj, evo me, uf jedva, baš sam se žurila, uh, da, evo pročitala sam i razdilala okolo, hahaha, ma svima, prvo sam ja pročitala, onda kad je Mira vidjela da čitam pa je rekla da odmah proslijedim njoj pa je ona pročitala, a ona je dala još i Silviji i nakon nje sam ja još posudila susjedi, hijoj, ma da, sve mi neugodno pa knjiga je kod mene već tri tjedna, svi su poludili za njom….”

“Pa što je tebi to tako dobro?…” upita Zločesta Teta i  ja ju odjednom volim zbog toga. Sprema vraćenu knjigu negdje ispod pulta, promakao mi naslov, koji me sad zaintrigirao. Negdje u 2. razredu osnovne škole sam pročitala 102 riječi u minuti, daleko više od svih ostalih u razredu i na taj sam uspjeh bila beskrajno ponosna sve do 3. srednje, ali ipak, ovo je bilo prebrzo..

“Ma inače ne, ali znaš, to ti je ono kad počneš,” stišava glas još više, skoro do šapata “pa te stalno zanima što će biti dalje i dalje i još i ne možeš stati…”

Ja, sad već goruće znatiželjna, uvjerena  da  je moje lijevo uho vidljivo promijenilo svoje proporcije, naginjem se preko pulta i opasno zadirem u Prostor Zločeste Tete, tobože slučajno i dalje birajući knjige, evo ga, vidim naslov, još mi samo malo treba, samo da se još malo nagnem…..  Ošine me njezin bijesan pogled, a ja, ne mičući pogled sa knjige koju držim u rukama diskretno vraćam svoje tijelo ponovo u uspravni stav, s  mrvicom dostojanstva koja mi je preostala.

Šušketava  gospođa je i dalje neumorna, sad već sikće šištećim šapatom, naginjući se preko pulta:

“Ma stvar je u tome da je on, kao, bogat, a ona siromašna i onda oni…”

U to zazvoni telefon i Zločesta Teta se baca na njega, hvatajući slušalicu kao slamku spasa.

Ne moram vidjeti naslov ispod pulta.  Pedeset nijansi sive.

J***m ti svih 50 nijansi.

Advertisements

3 thoughts on “Ispod glasa i ispod pulta

  1. nekako mi je “mirišalo na “50 nijansi” 😀 i mogu zamisliti cijelo susjedstvo kako posuđuje od nje jer im je preveliki bed da SAMI TO! dignu u knjižnici:)
    inače, meni su super knjižničarke u toj knjižnici.jedan dan jurim iz zg da vratim knjige dok rade, a subotom rade so 13, i upadam u pol jedan, i kažem dobardankakoste, i gospođa s druge strane puhne i zavrti očima, ter kaže: kolko posla! cijeli dan netko dolazi.
    knjižnica je u tom trenutku osim mene, imala još jednu individuu koja se šetala između redova 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s