Povijest bolesti

Image

“29. 10. 2010. Navodi da je danas ugrizao vlastiti mačak za lijevi kažiprst, dok ga je tuširala (mačak “se zalio razređivačem”). Mačak boravi u kući (ne ide iz kuće van), star je oko 1 god.”

Nevjerojatna je i zarazna ta potreba da sve dijelimo virtualno. Ali postoji i utješan sofisticirani naziv za  virtualne narcise današnjice – net generi.  To sam pročitala u knjizi.  I odredilo me, bespovratno.

P.S. Kod pravoga mesara od krvi i mesa, koji je stajao iza pulta sa raskomadanim  strvinama i nadmoćno se obraćao smrtnicima, sam danas (nakon što sam se dobro doma pripremila i na šalabahter napisala sve jestive dijelove teleta) prepoznala, odabrala, nekako izmucala zahtjev i kupila svoju prvu  PLEĆKU!  THE plećka. Mesar je samo prijezirno odmjerio mene i moj narančasti papirić i mlatnuo sjekirom po komadu mesa.

Advertisements

6 thoughts on “Povijest bolesti

  1. Ja ne razumijem dio s mesnicom, vjerovatno jer mama uvijek obavi tu kupovinu. Jednom me poslala da kupim pileća prsa, uzela sam dvoja i čak sam i tada mislila da će to biti premalo za nas troje. Kad sam došla kući i vidjela tu količinu, skontala sam što je mesar komentarisao da se pravi velika gozba :D.

    Da li se prvo zalio ili te prvo ujeo :D?

  2. držim se piletine, uglavnom…. ako se odlučim za koje drugo meso uglavnom se uzdam u poštenje mesara/ bojim se da sam u tom pogledu neizlječivi optimist!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s