Slagalica

Image

Oduvijek balansiram između dva planeta, dvije galaksije, a njoj se često pridruži i  jedan maleni asteroid sa svojom čudnom, nepravilnom putanjom. A i ja imam svoju, ovim ostalim trima isto tako neshvatljivu, koliko su i meni njihove. I tako koegzistiramo godinama, neshvatljivi jedni drugima, u svojim odvojenim heliocentričnim sustavima – mama, tata, brat i ja.

Sačinjavamo mi tako jednu čudnu rubikovu kocku, koju je nemoguće posložiti tako da je svaka strana u jednoj boji, vječito jedna od sastavnica odudara. Ili dvije odudaraju. Uvijek u omjerima 1:3 ili 2:2 (možda je ovo zapravo 1:1, isprike matematičarski nastrojenim dušama, moja to nikad nije bila).

U slagalici uskršnjeg doručka, ovog puta je falila je tatina kockica. Pitam mamu hoće li nam se pridružiti. Neće, kratko odgovara.

“Zašto?” pitam.

“Naletio mi je..Pa sam mu rekla da ne dolazi.”

“Kako ti je naletio?” Mi inače često naletavamo jedni drugima. Ali se i volimo, nažalost.

“U nekim mojim inventurama…”

Nisam dalje ništa pitala. Vidim da niti brat nije bio raspoložen za udobrovoljavanje nadurenog odsutnog člana. Makar znamo koliko uživa u patetičnom odbijanju naših nastojanja. Nekad si jednostavno umoran za sve to.

Danas nosim tati pisanicu.

Advertisements

2 thoughts on “Slagalica

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s