Krleža i mačje konzerve

48 sati nisam izlazila iz kuće. Nastavila bih taj trend, da nije prijetila potencijalna opasnost da mačak i ja krepamo od gladi u snježnoj mećavi. Svratih do knjižnice na putu. Krleža je dočekao svojih 5 minuta nakon uzaludnih i zelenih srednješkolskih nastojanja. Među mnoštvom knjiga tražim ediciju uvezanu u tamnu kožu, sa vrpcom za označavanje stranica i u  zlatu otisnutim piščevim potpisom na prednjoj strani . Nekako mi je u ovom sniježno-apokalipitičnom danu bitno da knjiga baš tako izgleda..

U super-marketu se zaustavljam ispred polica sa mačjom hranom. Sa zavišću promatram vlasnike pasa koji nasumično odabiru hranu za svoje kućne ljubimce, odsutno ih bacaju u pokretna kolica i odlaze prema blagajnama. S druge strane, izbezumljeni vlasnici mačaka satima nemoćni stoje ispred bogate ponude, promišljajući i uzalud pokušavajući predvidjeti reakcije svojih ćudljivih mezimaca kad pred njih sa strepnjom stave novi okus najskuplje marke mačje hrane. One jeftine ih redovito ne zanimaju. Mačke, mislim. A s time niti njihove vlasnike. U kolica ubacujem dvije minijaturne konzerve paštete od zečetine i piletine, jedina dva okusa koja dolaze u obzir.

Otvaram vrata stana, obrazi mi bride od oštrog sniježnog vjetra. Na stol stavljam kupljene stvari: crni kruh, mlijeko, čokoladu s lješnjacima i grožđicama, konzerve mačje hrane i Krležin “Povratak Filipa Latinovitza.” Nije uvezan u kožu.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s